Osim divne praznične atmosfere, slobodnog vremena, porodičnog okupljanja, lepe hrane i veselja – druga polovina poslednjeg meseca u godini, kao i početak nove godine, karakteriše i povišen nivo stresa, nešto intenzivniji osećaj nezadovoljstva, a statistika beleži i porast suicida. To je druga strana sjajne medalje zvane novogodišnja euforija. Kako bismo locirali i eventualno predupredili ovaj problem, u pomoć smo pozvali našeg stalnog sagovornika – psihologa Sunčicu Jovanović, koja u intervjuu za djurdjevak.com govori o nastanku praznične depresije, njenim simptomima, ali i načinu suzbijanja novogodišnje tuge.
Đurđevak: Kao neko ko se bavi problemima svih nas, možeš li nam reći šta nas je najviše mučilo u godini koja prolazi?
Sunčica: Život – je najkraći odgovor. Kada ne mogu da se prevaziđu neke teškoće, kada se prelazi iz jednog životnog perioda u drugi, kada su potrebne nove sposobnosti, kada dosadašnja borba i načini nisu dovoljni, kada ne žele da opterete druge svojim teskobama i kada požele podršku za sebe i svoj život, ljudi se tada jave za stručnu pomoć. Krupne životne odluke kao što su: da li ostaviti trenutni posao ili sportski klub, da li ostati u braku, kako se rešiti negativnih misli, kako odtugovati davne gubitke, šta je uzrok fizičkih simptoma i hroničnih bolesti kao posledica stresa i drugo navode ljude da preispitaju svoj život i da nešto promene.
Ako mogu da primetim neku razliku u odnosu na prethodne godine u svom radu to je da se sve više parova koji pokušavaju da imaju dete, prirodnim ili vantelesnim putem opredeljuje i za psihološku podršku koja daje rezultate. Preveliki pritisak, iščekivanja, svakodnevno preispitivanje, pritisak okoline, “biološkog sata” i mnogih drugih individualnih problema mogu biti jedan od uzroka za psihološki sterilitet koji je moguće prevazići psihoterapijom.
Đurđevak: Period koji je pred nama možemo okarakterisati kao onaj kome se uvek radujemo, od koga još od deteta mnogo očekujemo, a nakon kog smo uvek tužni. Kako to da nas iskustvo ne uči kako da se nosimo sa ovim datumom?
Sunčica: Sam praznik Nove godine po sebi ne rešava ništa i ne donosi ništa. Slično kao što i vreme, samo po sebi, ne leči ništa, nego ono što radimo za to vreme. Volimo da verujemo da je moguće bez nekog velikog truda nešto postići i da to ima veze sa periodom u godini. Praznična čarolija može da nam ulepša zimske dane ako smo u njima već dovoljno zadovoljni svojim životom, međutim, ako nismo, bez našeg napora i rada na tom polju na kome želimo da radimo, razočaranje je zagarantovano.
Đurđevak: Nova godina je mesto u kalendaru koji rezervišemo za krupne rezove u životu, nove odluke, planove, (statistika kaže) za prekide veza i brakova. Da li je dobro što sve to rešavamo baš u tim danima?
Sunčica: Zašto da ne? Oko Nove godine podvlačimo crtu i preispitujemo se. Ako dolazi do raskida veze, verovatno je i trebalo do toga da dođe, pre ili kasnije. Reči “od ponedeljka” ili “od sledeće godine” nekim ljudima pomažu da istraju u nastojanjima koja su već dugo tinjala i koja su ih žuljala.
Đurđevak: Neretko je već 1. januar dan kada splasne euforija i nastupi praznina, naročito ako ga provodimo radno. Kako da prebrodimo taj praznik, a da se ne osećamo prazno?
Sunčica: Najbolji odgovor je uz okruženje u kome se ne osećamo prazno: dragi ljudi sa kojima volimo da provodimo vreme ili sa nekim koga nismo dugo videli, a voleli bismo (komšije, tetke, bake, deke, prijatelji, roditelji…) ili sami uz filmove, muzika, hobi koji nas ispunjava ili za koji nismo našli slobodnog vremena u prenapornom novembru i decembru. Da li ćete isplanirati taj dan aktivnostima i sitnicama u kojima uživate ili će biti baš takav – neplaniran i spontan, na vama je da odlučite i do vaše kontole je kako ćete se osećati nakon novogodišnjeg dočeka.
Đurđevak: Konzumenti smo veselih, romantičnih i šarenih novogodišnjih sadržaja, dok kada izađemo na ulicu vidimo drugačiju sliku stvarnosti. Kakav efekat to proizvodi?
Sunčica: I jedno i drugo je realnost. Nigde nije sve sjajno i bajno, kao što nigde nije ni sve tužno i katastrofalno. Ovakvu klackalicu ćemo izbeći ako budemo vežbali našu sposobnost da stvaramo celovitu sliku sebe, drugih i okoline, ako ne “odlepljujemo” jedan deo stvarnosti – bilo pozitivni deo pa upadnemo u “bedak” jer sve je crno i strašno, bilo da odlepimo negativni aspekt pa nam je sve ružičasto i ispadnemo naivni. Svet nije ni crn, ni beo, nego je kombinacija oba i sposobnost da to podnosimo jača naše mentalno zdravlje i egzistencijalnu toleranciju – podnošenje života, prihvatanje i uživanje u njemu.
Đurđevak: Nijedna proslava Nove godine do sada nije prošla bez čuvenih “must have” lista, bilo da su u pitanju cipele, garderoba, šminka ili nešto drugo. Šta bi trebalo da bude na toj listi (koje osećanje, osobina, navika ili emocija), a nikako da je neko stavi na listu?
Sunčica: Zanimljivo pitanje. Ako razvijamo naš duh i telo onda postajemo celovitiji i potpuniji, te je najbolje da vidimo šta nam nedostaje i da dopišemo to na “must have” listu. Da li više strpljenja, upornosti, opraštanja, zahvalnosti, urednosti, prijatnosti, odlučnosti, hrabrosti za svoje želje i ambicije…
Evo, neka za narednu godinu preporuka bude da vežbamo da ne osuđujemo sebe zbog svojih emocija, a potom i druge. Kako god da se osećamo zbog nečega, trebalo bi da damo sebi dozvolu da se baš tako osećamo neko vreme, koliko god nam prija: ako si tužan – budi tužan, ako si uplašen – budi uplašen, ako si nervozan – budi nervozan, ako si usamljen – budi usamljen, ako si srećan – pevaj, ako si ushićen – raduj se, oseti emociju i podeli je sa drugima. Emocije i njihovo ispoljavanje nas više čine ljudima a manje krutim, hladnim, rutinskim “konzervama”; čine nas snažnijim, saosećajnijim i povezuju nas međusobno.
Đurđevak: Ako se ne varam, Nacionalni institut za zdravlje SAD-a je u istraživanjima došao do zaključka da je period oko Božića i Nove godine najdepresivniji period za njihovo stanovništvo, uprkos tome što oni imaju najsnažniju promociju ovog praznika. Gde svi grešimo?
Sunčica: Tačno je, praznici su rizični datumi za depresivne osobe i osobe koje su imale pokušaje samoubistva ili koje razmišljaju o njemu, te treba dodatno obratiti pažnju na njih, biti uz njih, pomagati im i biti na dodatnom oprezu.
Sunčica: Naglasak praznika, pored šopingholičarske manije, je i na porodici, ljubavi i bližnjima. Slike, reklame, bilbordi sve upućuje na to da “bi trebalo da imamo porodicu” u kojoj su svi srećni i nasmejani. A to nije česta slika u našim domovima. Obično za praznike dolazi do burnih svađa, odlazaka od kuća i vređanja, a porodični sto postaje bojno polje na kome svi jedva čekaju nekoga da “bocnu” za nešto od cele prethodne godine, gde se dalje neprijatna atmosfera nastavlja rečenicom: “Pa jel morate i baš na praznik da se svađate, svaki praznik uništite itd.” Mnogi već sada vide da će u takvoj “prazničnoj atmosferi” proći i ove godine, dešava se da svako od članova izbegava te dane pa ni nisu u kući u kojoj će ih stalno neko kritikovati, nipodaštavati itd.
Ako ste se pronašli u ovom opisu, ne očajavajte, vidite šta možete ove godine da uradite i kako da doprinesete vedrijoj atmosferi, otvoreno podsećajući ostale članove da ih volite, da vam je stalo do njih, koristite humor i nemojte raditi isto što i svake godine, ako ste ćutali i ustajali od stola, sada ostanite i recite šta želite. Ako ste kritikovali i vraćali užarenu loptu sada je smirite i vratite ljubavlju i opraštanjem. Dogovorite se već pre ručka ili večere svi zajedno nova pravila – da večeras nema teških reči, coktanja, kolutanja očima i prebacivanja. E to nije lako postići, ali je svaki pokušaj vredan truda.
Za sve dodatne informacije konsultujte se sa psihologom Sunčicom Jovanović:
Kontakt: jovanovic.suncica@gmail.com
Tel: 0600743371
Foto: We Love Brisbane, Pinterest
Lazar
Odlican intervju! Suncica je fenomenalan psiholog.