Tokom letnjih beogradskih noći na ulicama grada širila se čarolija. Magiju je predvodila čila i vedra omladina, koja je želela da rukom pisani stihovi ponovo budu način komuniciranja. Njihov gest probudio je znatiželju u javnosti i sve nas setio na dobra stara vremena.
Djurdjevak: Ko je bio pokretač ideje širenja poezije ulicama Beograda?
Čilo&Vedro: Naš prijatelj Vladan Sibinović odavno je u svojoj glavi stvorio zamisao o ovome, ali pošto ne živi u Beogradu, zapostavio je moguću realizaciju. Kada je tim Čilo&vedro saznao za ovu ideju, odmah je prionuo na rad. Nama se jako svidela čitava priča, jer obožavamo da menjamo pretpostavljene načine ponašanja u javnom prostoru.
Djurdjevak: Zašto “Čilo i vedro”?
Čilo&Vedro: Takvi smo duhom i po tome se prepoznajemo. Verujemo u onaj srdačni plamičak u ljudima kome samo treba malo više smeha i ljubaznosti da bi se održao. Želimo da pokažemo kako je činiti dobro za drugoga, ulepšati nekome dan – nešto sasvim normalno i prirodno. Osmeh se osmehom vraća, i to je jedino što volimo da dobijemo zauzvrat.
Djurdjevak: Ko čini Vaš tim?
Čilo&vedro: Naš tim trenutno čini 8 devojaka koje hrabro i strastveno koračaju sa nama. I one su se same pridružile timu upravo preko naših akcija budući da su akcije upravo namenjene građanima.
Djurdjevak: Da li se i ostali građani uključuju?
Čilo&vedro: Sve što radimo jeste sa ciljem da nekoga obradujemo malim gestom, da stičemo nova poznanstva i širimo ideju o saosećanju, čije prisustvo tek ponegde nanese vetar dobre duše. O našim akcijama obaveštavamo građane putem društvenih mreža, a ima i onih koji nam šalju poruke sa željom da nam se pridruže.
Djurdjevak: Na kakve reakcije ste nailazili?
Čilo&vedro: Pesme smo kačili u kasnim večernjim časovima kako bi bile jutarnje iznenađenje onima koji odlaze na put ka svojim dnevnim obavezama. Međutim, ujutru su i nas počele da iznenađuju objave na društvenim mrežama onih koji su želeli da podele sa prijateljima stihove koji su ih tog dana obradovali. Tragovi naše ponoćne akcije ubrzo su počeli da se šire internetom, fanovi su nas obaveštavali i koje stranice su objavile vest o stihovima na autobuskim stanicama, a mediji su poželeli da pišu o tome.
Djurdjevak: Da li se dešava da sugrađani skidaju stihove?
Čilo&vedro: Samo jedan dan nakon što smo okačili pesme primetili smo da one nestaju. Na nekim stanicama ostali su tragovi strune i pretpostavljamo da su u tom slučaju građani skinuli okačene pesme, ali se dešavalo i da sve bude uklonjeno, kao da su tu smetale i onda su morale biti organizovano skinute.
Iako je ideja akcije da pesme ostanu na stanici kako bi ih čitao što veći broj prolaznika, opet nam je i drago ako se našao neko ko je želeo da postane ponosni vlasnik ostavljene poezije. Svakako želimo da zamolimo naše sugrađane da ih sledeći put ipak ostave okačene, kako bi one ulepšale dan još nekom prolazniku.
Djurdjevak: Na čemu ste kao tim sve do sada radili?
Čilo&vedro: Ovo je prvi put da smo organizovali akciju ovog tipa i pošto smo naišli na dosta lepih reakcija planiramo da nastavimo sa njenom realizacijom. Jedna od čilo&vedro radionica koja je takođe dobila mnogo ljubitelja (fanova) jeste pisanje čestitki nakon čega ih svi zajedno delimo prolaznicima. Pisanje čestitki organizovali smo za Novu godinu, kao i na Devet festivalu. Zimus smo organizovali puštanje TED videa o sreći i ljubavi, sarađivali smo sa besplatnim psihološkim savetovalištem Pričajmo o tome, kao i sa TEDx Belgrade. Imamo mnogo ideja i organizujemo ih u skladu sa našim obavezama, a o njima uvek možete saznati preko fb i instagram stranice Čilo i vedro.