Zašto se kaže “Nositi glavu u torbi”?
Kaže se za nekoga ko je u smrtnoj opasnosti. Izraz potiče iz Drugog srpskog ustanka kada su Turci 1815. knezu Milošu pokazali odsečenu glavu Stanoja Glavaša, jednog od najistaknutijih starešina, kako bi ga upozorili da je njegova glava sledeća. On im je odgovorio: “Ja sam svoju glavu odavno metnuo u torbu, već nekoliko vremena tuđu na svojemu ramenu nosim.”
Stanoje Stramatović Glavaš rođen je 1763. godine u selu Glibovcu kod Smederevske Palanke. Podigao je prvu crkvu u svom selu, za zvono i krst te crkve išao je u Rusiju, ta dva predmeta dugo su bili meta Turaka. Najznačajniji bojevi u kojima se izdvojio kao izuzetno hrabar vojnik i hajduk su na Deligradu i opsadi Beograda. S jednim trešnjevim topom i 2500 ljudi oslobodio je Prokuplje i Kuršumliju od Turaka. Mitropolit Stratimirović o Glavašu je pisao: “Stanoje Glavaš je ludo hrabar i jedan od pogubljenih Srba koji nije na vlasti, ali koga Srbi slušaju i ima veliki uticaj na donošenje svih odluka, a naročito je prisno vezan za Karađorđa i Mladena Milovanovića.”
Glavaš je bio ugledni domaćin, porodičan čovek, kažu da nikada nije psovao. Na praznike je bio naročito darežljiv pa je siromašne pomagao najboljom stokom koju je imao. Na krsnu slavu Svetog Nikolu zvao je celo selo na gozbu, čak i svoje neprijatelje. Prva žena mu je bila Stana, dalja rođaka Karađorđa, a druga Mara iz Varvarina, sa kojom je imao troje dece.
Bio je kum Đorđu Petroviću, Karađorđu. Čak se odrekao zvanja vožda u Orašcu 1804. u korist kuma, rekavši: “Nego, vi uzmite sebi za vrhovnog vožda Karađorđa, koga ću ja prvi slušati, on je bolji od mene i od sviju nas, ja ću činiti što mogu, kao i dosad.” Zabeleženo je da mu je Sulejman-paša Skopljak lično nudio sto kesa carskih dukata i hiljadu venecijanskih zlatnika da mu pošalje Karađorđevu glavu, što je Glavaš odbio. Stanoje je bio glavna prepreka Miloša Obrenovića da zauzme mesto Karađorđa. Miloš je saznao da će Glavaš biti kum na svadbi Mitrovića u selu Baričani, na Sretenje. O tome je obavestio Sulejmana Skopljaka, kako su i pored otpora svatova uhvatili Stanoja pre pogibje rekao im je: “Bog neka plati izdajniku, a vi braćo, ne bojte se i ne zaboravite da ste Srbi i hrišćani!” Ubijen je na Sretenje 1815. u Bančini kod Palanke. Odrubljena glava Stanoja Glavaša odneta je paši Skopljaku u Beograd kod koga je boravio Miloš. Turci su glave odrubljivali i stavljali na kolac, na zidine i kule kako bi uplašili narod, a do tada su glave nosili u torbama okačenim na konjska sedla. I Stanojeva glava našla se na najvišoj tački Kalemegdanske tvrđave. Iz glave su Osmanlije izvadile jezik i vilicu uz opravdanje da je dosta Stanojeva glava “lajala protiv Turaka”. Kada je njegova udovica tražila glavu natrag, Sulejman – paša Skopljak je poručio: “Meni je Stanojeva glava zlatna, donesi mi onoliko dukata da njima mogu napuniti vojvodinu glavu do vrha, pa je nosi.” Glava je otkupljena Stanojevim skrivenim blagom koje je skrivao ispod košnica. Pored tela njegovu glavu pokopala je Stanojeva sestra Stana.
foto: https://en.wikipedia.org
izvor: Politikin zabavnik