Dva momka približnih godina, istih ličnih imena, učenika iste škole, koji gaje ljubav prema objektivu, puštenoj bradi, klubu “Partizan”, Valjevu, a uz to su nosioci najslavnijeg srpskog prezimena. Upoznali su se, kako kažu, na jednoj svadbi kada je nastala ideja njihovog zajedničkog posla. Među brojnim fotografima, njih je izdvojila spontanost. Oni su Đoković i Đorđe, ali se još nisu odlučili ko je ko u imenu firme.
Uputstvo za praćenje razgovora:


Kako je nastala ideja da stvorite brend od vaših imena i prezimena?
Đorđe Sr.: Nismo se od ranije poznavali. Čuo sam za njega tako što je bio konkurs u “Blicu” za slanje fotografija, na kojoj je on poslao sliku ćerke, a onda su meni usledeli pozivi ljudi koji su me zvali da mi čestitaju na detetu, jer je ispod fotke pisalo moje ime i Valjevo.
Đorđe Jr.: Zvanično smo se upoznali na jednoj svadbi 2014. godine.
Đorđe Sr.: Dugo sam fotografisao svadbe, ali bez prodaje slika. Slikao sam spontane momente više praveći dokumentarne fotografije. Palo mi je na pamet da bismo zajedničkim radom mogli da objedinimo priču i ljudima pružimo komplet uslugu.
Vi ste fotografi različitog senzibiliteta, individualnim radom ste stekli statuse, kako ste uspeli da uklopite energije?
Đorđe Jr.: Mislim da je spontanost ono nas pojedinačno krasi.
Đorđe Sr.: Oni koji prate naše radove mogu da razlikuju koja je čija slika, ali vremenom će naše fotografije sigurno početi da liče. Đorđe slika šire kadrove, sa širim objektivom, dok ja slikam detalje. Nas dvojica drugačije vidimo događaj, ali sklopimo sve to u jednu priču koja ima smisla.
Može li dodatni rad na fotki u programima da spasi lošu fotografiju?
Đorđe Sr.: Fotošop daje 15 odsto na kvalitetu, ali on ne može da izvuče lošu fotografiju. Sa iskustvom nam rastu standardi po pitanju očekivanja od fotografija. Međutim, svaki događaj ili svadba je priča za sebe, drugačije su atmosfere, ljudi, ali mi se uvek trudimo da damo maksimum.
Koliko sam dan utiče na vašu fotografiju (vreme, okolnosti)?
Đorđe Jr.: Najviše utiču ljudi, loše vreme nas ne remeti. Samo od ljudi i od njihove interakcije zavisi kakve će fotografije biti na kraju.
Morate li onda biti psiholozi i pronaći način da ih opustite, odredite im bolji ugao za slikanje kako bi fotke ispale dobre?
Đorđe Jr.: Žene nam olakšaju, one same kažu iz kog ugla se bolje slikaju. Moj način je da dosta pričam sa ljudima, da me dožive kao drugara i da manje pažnje onda obraćaju na mene. Đole iskoristi priliku, dok ih ja pričom opuštam, da se ušunja i napravi dobre kadrove.
Đorđe Sr.: Najviše bih voleo da sam nevidljiv, a da su ljudi potpuno prirodni. Kada ne bi obraćali pažnju na nas fotke bi bile spontanije, samim tim i jako dobre.
Jeste imali cilj kada ste se sastali?
Đorđe Sr.: Samo da nastavimo da slikamo kao i do tada, da ljudima na kraju damo fotografije koje će za 10 ili 15 godina probuditi emocije u njima i pokrenuti im scenu u glavi. Nismo želeli da radimo šablonske slike.
Slažu se u zapažanju da im se fotografski dopadne neka fotografija koja se mladencima uopšte ne dopada jer ih ne posmatraju na isti način. Takav pristup ih tera da grade svoj stil, ali da ne zaborave da osluškuju želje ljudi i praćenje komercijalnih fotografija uz oprez da se ne izgube u tome. Fotografije koje kače na Facebook stranicu su one koje se njima najviše dopadaju i one koje se razlikuju od slika sa drugih svadbi. Dodatni problem predstavlja im vezivanje za sjajne fotke i neodlučnost pri najužem izboru za Facebook album, te neretko stave i četiri puta više slika nego što je planirano.
Reklo bi se da su srpske svadbe iste, isti su običaji. Uspevate li da napravite drugačije foto-albume sa svake svadbe?
Đorđe Sr.: Postoje ljudi koji traže da se ponove određeni kadarovi koje su negde videli na internetu.
Koliko je promocija na društvenim mrežama doprinela vašem angažmanu?
Đorđe Jr.: Preporuka je i dalje najsigurnija za nove angažmane. U svakom slučaju, doprinele su i mreže gde ljudi dolaze kako bi se uverili u to, pogotovu van našeg grada.
Koliko vam je teško da pronađete neiskorišćenu lokaciju za slikanje u mestu gde živite?
Đorđe Jr.: Cilj nam i jeste da fotografski izađemo što više iz Valjeva.
Đorđe Sr.: Ima lokaliteta koji nisu iskorišćeni u okolini grada, ali je uvek problem vreme koje su mladenci spremni da provedu sa nama tog dana. Zato i pružamo mogućnost da naknadno uradimo svadbene fotografije samo sa njima na lokalitetu koji oni žele ili mi predložimo.
Koji lokaliteti su vam favoriti za fotografije?
Đorđe Sr.: Gradac ima mesta gde mogu da se naprave fenomenalne fotografije, naravno i valjevske planine, kad bi neko bio spreman da se odluči da ih obilazi. Ja dosta obilazim, pa sam location manager.
Ljudi su uglavnom u zabludi smatrajući da se vaš posao završava na kraju događaja, a zapravo vaš posao tek počinje kada sa fotografijama dođete kući.
Đorđe Jr.: Da, taj deo posla niko ne računa. Uglavnom zavisi od obaveza i poslova koje radimo. Zna da traje nekada dva dana, kada smo potpuno rasterećeni, nekada pet dana, ali uglavnom je deset dana neki period za sređivanje svih fotografija. Treba imati u vidu da kliknemo oko tri hiljade puta, ali uglavnom mladencima predajemo do 1000 fotografija koje prolaze kroz selekciju i obradu.
Đorđe Sr.: Mi ne peglamo lica da ljudi izgledaju plastično, uglavnom sredimo boju i svetlo, prekadriramo slike.

„Svaka svadba na kojoj fotkamo je jedna jedina. Nikada ne dolazimo da odradimo, jer ljudi koji se venčavaju imaju samo taj jedan dan, bez reprize ili ponavljanja. Ne shvatamo nijedan taj dan olako, nama je neka svadba pedeseta u godini, a njima prva i jedina u životu. Ukoliko dođe do prezasićenosti, ukalupljenih fotografija i nezainteresovanosti verovatno se više neću ni baviti time“, kaže nešto stariji Đoković.
Koji deo svadbene ceremonije vam je najinteresantniji?
Đorđe Jr.: Prepodne nam je najinteresantnije. Tu se uvek nešto dešava, kao i žurka uveče. Cenermonijalni deo u crkvi uglavnom je fotografima najdosadniji.
Đorđe Sr.: Uvek je lepše prirodno svetlo i slikanje napolju. Kućni ambijent je uvek drugačiji čime se postiže raznolikost u fotografijama.
Đokovići nisu isključivi kada je reč o prirodi događaja koje fotografišu, tako da osim svadbenih veselja slikaju i enterijere, hranu, proizvode za kataloge, portrete, rođendane, krštenja i druge povode.
Jeste imali anegdote sa događaja?
Đorđe Sr.: Imao sam peh kada sam radio samostalno. Desilo mi se da nisam mogao da otvorim fotografije sa kartice i to od ulaska u crkvu do ulaska u salu. Nakon tri sata nerviranja i neprekidnog pokušavanja da otvorim karticu, konačno sam uspeo, ali mi je to sigurno oduzelo nekoliko godina života. Sada, kada zajedno fotkamo to ne može da se desi, jer ukoliko se jednom desi peh, drugi će pokriti.

„Desilo nam se da nas posle odgledanih slika zove mlada saopštavajući da je listanje fotografija pratio red suza, red smeha proživljavajući taj dan ponovo. To nam i jeste cilj“, navodi mlađi Đorđe.
Kažu za vas da imate oko za detalje, jeste li to stekli vremenom ili posedujete taj dar?
Đorđe Jr.: Mislim da sam delimično i stekao taj osećaj ili moć zapažanja. Dešava se da na događaju ne znajući hvatamo isti detalj iz različitih uglova, tek kasnije na fotkama vidimo to.
Đorđe Sr.: Dosta sam vremena proveo u prirodi tražeći gmizavce i vodozemce, tako sam počeo da obraćam pažnju na detalje. Fotograf slika i kada ne nosi aparat, jer sve posmatra kao kadar.
Koliko je potreba za vama fotografima postala veća u vreme Instagrama i Facebook-a?
Đorđe Sr.: Danas sa telefonom svako je fotograf, ali je problem što te slike nikada ne urade. Zato neki ljudi zovu nekoliko puta godišnje da im fotografišemo dete i onda te profesionalne fotografije urade.
Đorđe Jr.: Tako sam ja počeo da fotografišem, prvo ženu i dete.
Đorđe Sr.: Ljudi retko razmišljaju da im od svadbe ostaju samo fotografije, da će za dvadeset godina samo uz fotografije osvežiti te uspomene. Meni se desilo da sam slikao jednu mladu, čiji mi je otac tada pokazao fotografije sa njegove svadbe iz 1984. koje je slikao moj otac.
Čini li vam se vaš susret i zajednički posao igrom sudbine?
Đorđe Jr.: Verovatno da jeste, jer sam tog dana imao dve svadbe, otišao sam na ovu na kojoj sam se kasnije sa njim upoznao. Đorđe je stariji, a u ovom poslu ima više iskustva. Tako da imam nekoga pored sebe ko dosta zna o fotografiji, ko može da mi skrene pažnju i da me usmeri.

Poslednjih godina mnogi se odlučuju na to da se profesionalno bave fotografijom?
Đorđe Sr.: U poslednjih deset godina, sistem fotografisanja se mnogo promenio. Sa jačanjem digitalne fotografije uz uticaj trendova sa Zapada došlo je do veće konkurencije, ali ona je uvek zdrava za posao. Konkurencija te tera da budeš bolji i da se ne učauriš.
Firma vam se zove Đoković i Đorđe. Jeste se dogovorili ko je Đoković, a ko Đorđe?
Đorđe Jr.: To nas mnogi pitaju, menjamo se.
Pogledajte u albumu odabrane fotografije, a ostale fotografije možete pogledati na Facebook stranici – https://www.facebook.com/djokovicidjordje/







