Ovo neće biti “sponzorisani tekst” iako bi mnogima moglo da izgleda tako. Osim ako pod “plaćeno” ne podrazumevamo zaostavštinu naslaga na bokovima ženskog tela, koje se zalepi čak i na miris čokolade. To je onaj kilogram/dva koji remeti idealnu težinu svake ženske figure i koji se ne skida lako, jer bi to skidanje moralo biti praćeno i odustajanjem od viševekovnog prijatelja, tešitelja, saborca “čokolade”. Ta nesavršenost tela uzrokovana čokoladom seća na tu prokletu, neraskidivu, iskonsku vezu između žene i čokolade. Ona je više od ljubavi, senzualnosti i fantazma. Priča o čokoladi je priča o istoriji, medicini, antropologiji, fiziologiji, nutricionizmu i psihologiji zbog koje nijedno žensko biće na planeti ne može bez te tamne pošasti, tog mirišljavog celulita u najavi.
Viševekovnoj poslastici pripisivali su razna mistična verovanja. Smatra se da su čarobni ukus čokolade prvi okusili članovi plemena Maja, pre 3 500 godina. Čokoladu su prvo koristili u tečnom stanju, pravili su je od kakaoa, vode i ljutih paprika. Ipak, u čokoladi su uživali samo tokom religijskih rituala, a nazivali su je “hranom bogova”. Potreba za ovim ukusom je možda izraženija i zbog toga što je ovo jedno od prvih pića civilizacije, posle vode. “Ksokoati” se nazivalo piće koje su Asteci pravili od kakaoa, a u prevodu znači “gorka voda”. Ovo pleme je čak zrna kakaoa koristilo umesto novca, što se kao valuta u Španiji zadržava mnogo duže.
Zbog velikog magijskog i ritualnog značaja koje je čokoladni napitak nosio, čokolada je bila zabranjena za žene.
Prvi Evropljanin koji se sa zrnom kakaoa susreo bio je Kristofer Kolumbo avgusta 1502. godine.
Španski kralj Karl V je ovaj čarobni napitak upoznao posredstvom Ernana Kortesa, osvajača Meksika. Tada, u 16. veku čokolada stiže u Evropu, a Španija drži monopol nad ovim “pićem bogova”. Isprva, u neodoljivom ukusu mogla je da uživaja samo bogata vlastela i plemići. Ukus čokolade se menjao, a najveći doprinos eksperimentisanju sa ukusima dali su španski vojnici, koji su uz kakao dodavali cimet, med, vanilu i šećer.
Današnji oblik čokolada zauzima tek u devetnaestom veku, kada holanski hemičari pokušavaju da mrve zrna kakaoa pod hidrauličnom presom. Oblik kockice zamisao je Džozefa Frejua, koji je kasnije od kockica sklapao štangle. Prva fabrika čokolade otvorena je u Švajcarskoj 1830. godine. Pored toga, čokolada je u ovoj poznatoj čokoladnoj zemlji postojala sedam decenija dok nisu rešili da pokrenu masovnu proizvodnju.
Tortama se čokolada dodaje u Austriji 1778. godina, a prva torta koja je prelivena sa čokoladom bila je popularna Zaher torta. Danas se čokolada može sresti na svakom koraku, u svakom obliku (tečna, u kocki, crna, mlečna, sa suvim voćem, sa orašastim plodovima, sa rižom, keksom, rumom, filom, karamelom, kao sladoled, kao bombona, u mleku, kao preliv, namaz – krem) i dostupnija je više nego ikada. Češće se sreće u tvrdom obliku, ali se jednako lepo topi u ustima. Proizvodi koji emituju ovaj neodoljiv miris lakše se prodaju, kao na primer žvake, kreme, kupke, mirisi za telo, sveće.
U ženama još uvek postoji gen koji vapi da osveti sve generacije onih koje su čeznule da osete miris i ukus spoja neodoljivih sastojaka koji čine čokoladu. Naučnici specifičnu vezu između žene i čokolade objašnjavaju postojanjem teobromina koji podstiče želju za čokoladom, a sadrži i sastojke poput triptofanelina, koji stvara serotonin. Ovaj sastojak čini da se žena prividno oseti voljenijom.
Prvu čokoladu u Beogradu je 1897. godine prodao Kosta Šonda. Srpska čokolada zvala se Roda i nastala je u fabrici 1924. u Zemunu.
Medicina nije uvek bila blagonaklona prema poslastici smatrajući da izaziva: migrene, gojaznost, akne, karijes i alergije. Većina ovih uvreženih mišljenja su naučno neosnovane, pa su zato rađena istraživanja koja dokazuju blagotvornost čokolade za organizam i njen zdrav efekat na srce i krvne sudove.
izvor: cokolade.rs, wikipedia
foto: indialivetoday.com